Fizičkim aktivnostima u prirodi uvek treba dati prednost nad treninzima i rekreaciji u zatvorenom prostoru ili na betonskim terenima u gradskoj sredini, ukoliko je to moguće. To važi i za jedan od najzastupljenijih oblika rekreiranja i vežbanja – trčanje.

Trčanje je kao profesionalni i rekreativni vid sporta zastupljeno među populacijom različite dobi, širom sveta. Planinsko trčanje je naročita vrsta ove aktivnosti, izmeštena iz urbanih naselja.

Ovaj sport je idealan oblik fizičke aktivnosti za sve kojima je dosadilo džogiranje po tvrdom betonu ili atletskim stazama, zagađenoj gradskoj sredini, pa i gradskim parkovima.

Planinsko trčanje je pristupačno svima – kako profesionalnim trkačima, atletičarima koji žele da testiraju svoju izdržljivost i unaprede performanse, tako i svim rekreativcima, ljubiteljima prirode i, naročito, poklonicima planinskog turizma.

Ovaj sport jeste vezan za planinarska društva i klubove, ali se od planinarenja značajno razlikuje. Ne koriste se nikakvi rekviziti i dodatna oprema. Razlikuje se i od orijentiringa, budući da trkači moraju pratiti unapred precizno trasiranu stazu.

Same trke i tipovi staza se razlikuju. Postoje staze sa neprestanim usponom, čiji je cilj najčešće vrh planine, kao i staze na kojima teren varira.

Posebnu disciplinu predstavlja takozvani skyrunning, koji se od običnog planinskog trčanja razlikuje po visinama na kojima se trke odvijaju (preko 2000 m).

Tu je, zatim, i disciplina planinskog ultramaratona, koja podrazumeva izuzetno dugačke staze (od preko 50 km do preko 100 km).

U Srbiji, najpoznatije su planinske trke netakmičarskog tipa, Fruškogorski maraton i planinska trka na Ovčaru.

Tu si i druge trke, poput Suva trail-a, na Suvoj planini, Rajac trail-a, na padinama Suvobora, skajraninga Nebeski kotlovi, na padinama Maljena itd.

Ako živite u Beogradu, Novom Sadu ili okolnim mestima, preporuka je da odete na Divčibare i da tu trčite svoj programu.

Divčibare su trenutno najbliže planinsko mesto sa neverovatno zdravim vazduhom, jako puno lepih staza za trčanje i šetanje, tako da je preporuka da tu odaberete neki lep smeštaj na Divčibarama i da sprovodite svoju dnevnu rutinu.

Koje su prednosti trčanja na planini?

Trčanje na planini je aktivnost u kojoj mogu učestvovati iskusni atletičari i osobe visoke fizičke spreme, ali i rekreativci.

Naravno, neophodno je da dobro procenite svoje mogućnosti, pre nego što se upustite u novu vrstu aktivnosti.

Planinsko trčanje, kao i druge aktivnosti na planini, ima pozitivan učinak na naše fizičko, mentalno i duhovno stanje. U nastavku govorimo o najvećim prednostima trčanja u planinskom ambijentu.

  1. Odlično je za jačanje mišića

Trčanje uzbrdo možda jeste zahtevno, ali upravo zbog toga na izuzetan način jača mišiće.

Brdovit teren zahteva veći napor naših mišića nogu i trupa, a jača i kukove i Ahilove tetive. Do ovoga dolazi zbog toga što trčanje uz planinu ili brdo zahteva sasvim drugačiji položaj tela.

Uz to, ukoliko je staza neravna, čitav mišićno-skeletni sistem je uključen u naše kretanje, budući da je telu potrebna dodatna stabilizacija. Dodatni benefit je i to što ovakav način aktivnost pospešuje koordinaciju i pokretljivost tela.

  1. Povećava izdržljivost i brzinu

Pozitivna posledica prethodno navedenog jeste pojačavanje izdržljivosti i brzine.

Mišići koji se aktiviraju prilikom planinskog trčanja su isti oni koje telo koristi prilikom sprinta – samim tim, vremenom postajemo brži.

Trčanje uzbrdo vrši aktivaciju kardiovaskularnog sistema i podstiče toleranciju na napor. Ono dovodi do povećanja telesnog kapaciteta za kiseonik. Što više kiseonika telo primi, to ga mišići primaju u većoj količini i mi možemo bolje i duže da trčimo.

  1. Dobra je prevencija povreda

Trčanje uzbrdo zapravo je dobro za prevenciju povreda. Ono jača mišiće i tetive, te samim tim oni postaju fleksibilniji i otporniji na povrede. Naravno, pre svakog trčanja je neophodno da se propisno zagrejete, da ne biste dobili suprotan rezultat.

Trčanje uz planinu je dobro i posle povreda, budući da je opterećenje na stopalo redukovano zbog manje visine prilikom udarca pri koraku. Svakako, ukoliko ste bili povređeni, budite oprezni.

Napominjemo da je trčanje nizbrdo, premda deluje daleko lakše, zapravo mnogo opasnije, a rizik od povrede je značajno veći, zbog neprikladnog opterećenja mišića.

  1. Prirodnije je od trčanja po betonu

Da je trčanje na planini, kroz šumu ili preko livade daleko prirodnije nego trčanje po betonu, u to nema nimalo sumnje. Ono što je važno istaći jeste i da je mnogo blagotvornije po naše telo.

Tvrde veštačke površine nisu dobre za naše kosti i mišiće. One stvaraju veće opterećenje, te na taj način više troše naše telo i povećavaju rizik od povrede.

Sa druge strane, trava, zemlja i blato mnogo su nežniji prema našem telu. Oni su mekši i sasmim tim pogodniji da po njima trčimo. Oni jesu neravni, možemo da se okliznemo, padnemo, izvrnemo zglob ili nešto slično, ali su sveukupno daleko pogodniji za trčanje.

Koa što je već pomenuto za nagibe, i prirodne karakteristike same staze vremenom povećavaju našu spretnost, okretnost i sposobnost trčanja i kretanja uopšte.

  1. Odlično je za mentalno zdravlje

Ne samo da planinski ambijent sam po sebi ima blagotvoran učinag na našu psihu i mentalno stanje, već i sama aktivnost planinskog trčanja pospešuje naše mentalne kapacitete, podiže samopouzdanje, mentalnu izdržljivost i otpornost.

Ono zahteva naročit napor, daje osećaj realnog uspona na vrh, potvrđuje naše fizičke sposobnosti na poseban način. Naravno, čak i ukoliko niste iz prvog puta postigli cilj, svaki korak uzbrdo sam je po sebi uspeh.

O benefitima boravka na svežem i čistom planinskom vazduhu ne treba puno govoriti. Dodir sa prirodom, nestvarni vidikovci, ali i jedan poseban vid povezivanja sa drugim trkačima svakako mogu pozitivno delovati na čovekovo mentalno zdravlje.

  1. Planinsko trčanje je avantura

Trčanje na planini, bez obzira na to da li ste profesionalni sportista ili rekreativac, predstavlja pravu malu avanturu. Planinske staze su raznolike, nalaze se u ambijentu šuma, proplanaka, planinskih vidikovaca…svaki korak na njima je priča za sebe.

Za razliku od monotonog trčanja po gradskim bulevarima i atletskim stazama, planinsko trčanje teško da vam može dosaditi. Svaki kilometar planinske staze donosi drugačije mirise i boje, dok je sam teren promenljiv.

Planinsko trčanje zahteva da se vaše telo prilagodi prirodnom okruženju, a ono samo nema konstantu, stalno se menja. Čak i ukoliko trčite na istim stazama, one će značajno drugačije izgledati u zavisnosti od godišnjeg doba.

Da li je planinsko trčanje rizično?

Planinsko trčanje, kao i druge aktivnosti kojima se bavimo u prirodi, dalje od naseljenih mesta, zahteva poseban oprez.

Zapravo, zahteva jedno naročito poštovanje same planine.

Mnogi iskusni planinari i avanturisti će vam reći da planina ne poznaje nepokolebljivu odvažnost; ona je ćudljiva, divlja, ma kako nama idilično izgledala.

Zakoni prirode prednjače nad svom našom hrabrošću i neustrašivošću.

Planinske trke mogu biti otežane iz mnogo razloga, kao što su nagle promene u temperaturi i nezgodni vremenski uslovi, poput magle, snega, kiše, jakog vetra, odrona i slično. Mi na njih ne možemo da utičemo.

Ono o čemu se možemo postarati jeste da se dobro obezbedimo, da imamo adekvatnu opremu, da budemo odmorni, da dobro procenimo svoje trenutne mogućnosti. Planinu ne možemo ‘pokoriti’ – možemo joj se samo prilagoditi.